Rekonstrukcija mariborskoga Minoritskog samostana za potrebe lutkarskoga kazališta kulturno je, arhitektonsko i urbanističko dostignuće. Nakon više od 200 godina Maribor se polako opet navikava na jedan od najstarijih dijelova grada, koji je dugo bio nedostupan i zanemaren. U natkrivenome samostanskom dvorištu održavaju se predstave lutkarskoga kazališta, okolicom šeću prolaznici i ponovno otkrivaju povijesne prečice koje povezuju stari grad s obalom rijeke Drave.

U samostanu, koji je još od vremena jozefinskih reformi, kada je dobio namjenu vojarne, sve više propadao, najstariji zidovi potječu iz 11. stoljeća. Danas se samostan ponovno vraća na mentalni zemljovid korisnika gradskoga prostora. Obnova je oslobodila već gotovo zaboravljene urbane kutke pa tako okolina Minoritskoga samostana ponovno srasta u urbanu cjelinu s obalom na Lentu, gradskim središtem, gradskom tržnicom i Koruškim vratima. Rezultat oživljavanja kompleksa kulturom, planiran prije više od trideset godina, djeluje danas gotovo prirodno. Obnova doduše još nije okončana i njezin će uspjeh u velikoj mjeri ovisiti o dinamici daljnjih radova u okolici.